Kako može Google?

Napisao 29.05.2014

U svakoj poslovnoj djelatnosti, bilo gdje na svijetu, klijentove oči su uvijek veće od njegovog novčanika. Tako je oduvijek i tako će ostati. Ono što je zabrinjavajuće u tom domenu, a što je nastalo kao direktna posljedica ekspanzije informacionih tehnologija i njihovog ulaska u svakodnevni život, jesu razmjere te pojave.

Kao ilustracija te disproporcije navešću upit koji smo dobili od klijenta iz Velike Britanije koji je tačno znao i koliki mu je budžet i kakav web sajt želi napraviti, odnosno dao nam je URL web sajta koji je identičan onome što on želi imati za 500 funti.

Od nas je očekivao da otvorimo www.amazon.com i napravimo istu stvar samo sa malo drugačijim dizajnom. Kako naš klijent nije bio neznalica koju „ajtijevci" mogu vrtiti oko malog prsta, on je tačno znao i koliko nam vremena za to treba, kao i to da je 500 funti malo više nego što sav taj posao vrijedi pa neka mu u tome bude i hosting za 6 mjeseci.

Budući da smo ustanovili da egzistiramo u dva potpuno različita svemira, ovaj gospodin nije postao naš klijent, no gotovo je sigurno da će on na kraju naći nekog freelancer-a koji će mu uzeti makar polovicu novca prije nego mu isporuči uradak koji će vrijediti taman toliko koliko je i sam izračunao i biti u jednakoj mjeri upotrebljiv.

Iako ovakvi drastični primjeri postaju sve češći u sferi pružanja IT usluga oni su daleko manje frustrirajući i čak i manje štetni od sindroma „kako može Google?".


Najjednostavniji primjer tog sindroma odvija se po slijedećem obrascu:

Klijent:Halo, dobar dan. Tehnička podrška? Molim vas zašto ja ne mogu primati mail u svoj mailbox? Zašto se ljudima vraćaju mailovi koje šalju na moju adresu?

Provajder:Samo trenutak, molim vas... koja je adresa u pitanju?... OK samo trenutak..
Gledajte, vaš account je dostigao kvotu od XXX megabajta i ne može primati nove email poruke dok se ne obriše višak poruka.
Predlažemo da skinete mailove u svoj mail klijent ili da putem IMAP klijenta ili webmail-a obrišete stare mailove koji vam više nisu potrebni.

Klijent:Ali meni trebaju sve poruke, otkud to da ih sad moram brisati? Ja na gmail-u imam poruke od kad imam google account i ništa ne moram brisati.

Provajder:Da znam, na gmail-u je kvota daleko veća...

Klijent:Eto vidite, a njima ništa i ne plaćam, a ne moram brisati. A vama plaćam pa moram, kako to. Kako može google besplatno, a vi ne možete a plaćam vas...


Na žalost, nema „ajtijevca" koji radi sa klijentima, a da nije vodio ovakav ili sličan razgovor.

Suština ovog problema nije u tome što klijent želi dobiti uslugu na vrhunskom nivou, nego u tome što mu ne pada na pamet da to adekvatno plati. Nije problem imati e-mail adresu na svom vlastitom domenu stila vašemail@vašdomen.ba i pri tome imati kvalitet koji ima Google. Takva usluga postoji već dugi niz godina i zove se „Google Apps for Business". Problem je kad dođemo do plaćanja tih usluga.

Jedan account (dakle, samo jedan korisnik ili jedna email adresa) košta 5$ mjesečno ili 50$ ukoliko se odlučite za plaćanje na godišnjem nivou. U ovu cijenu naravno nije uključen „ajtijevac" koji će sve to konfigurisati i održavati.

S druge strane naš "kako može Google" klijent svoj hosting koji uključuje 5 e-mail korisnika plaća od 5 do 30 KM mjesečno. U tu je cijenu uključen sav mogući setup, bezbrojni pozivi telefonom, utvrđivanja šta je gdje i iz kojeg razloga završilo i uz sve to našem "kako može Google" klijentu sve je to jako skupo i plaća se "daleko više nego što to vrijedi".


Godine 2012, Google je svjetskoj javnosti omogućio uvid u dio svojih kapaciteta. Članak o tome možete pogledati ovom linku http://www.businessinsider.com/google-data-center-walkthrough-2012-10?op=1.




Uporedite sada te veličanstvene slike sa prosječnim data centrom finansiranim sredstvima koje je prosječan "kako može Google" klijent spreman izdvojiti za mjesečni hosting pri čemu je data foto-ilustracija veoma optimistično odabrana:


Iza web sajtova kao što je Google, eBay, PayPal, Amazon, YouTube, Microsoft, Hotmail, Yahoo, Facebook, Skype, i svih ostalih upotrebljavanih u rečenicama koje počinju sa „kako može..." stoje ogromne kompanije, velika ulaganja, i najvažnije - ogroman broj platiša (bilo da plaćaju uslugu kao u slučaju Google Apps, bilo da plaćaju reklame).


Zato, dok god su iznosi koje izdvajate za IT usluge manji od iznosa izdvojenih za kafu i sokove u istom vremenskom periodu, jedini odgovor koji ćete dobijati na „kako može..." pitanja biće sjetni osmjeh „ajtijevca" punog samilosnog razumijevanja.



Kako može Google?